Izgubljena prijateljica

Nisam još bila napunila 18, planirala sam otići na studij u Beč i cijeli je život bio preda mnom. Osjećala sam se kao da mogu sve, baš sam maturirala s odličnim i s najboljom prijateljicom maštala kako ćemo zajedno iznajmiti stan u velikom, novom i nepoznatom gradu punom velikih obećanja.

Najveća mi je briga tih dana bila hoću li ostati u kontaktu s dečkom s kojim sam se viđala kroz srednju školu. I što se put bližio ja sam bila nestrpljivija. Sve dok me, tri dana pred polazak, roditelji nisu ozbiljnim tonom pozvali na razgovor. Iz iskustva sam znala da to nikad nije dobro. Palo mi je na pamet da će mi smanjiti džeparac ili nešto slično. No kad me mama pogledala suznih očiju znala sam da je vrlo ozbiljno. Tada mi je rekla da je moja najbolja prijateljica, buduća cimerica, poginula. – ispričala nam je mlada Tihana iz malenog mjesta nedaleko od Zagreba.

Naredni su se dani za mene stopili u jednu veliku masu – sjećam se samo suza i nevjerice. Od putovanja sam odustala, kao i od samog studiranja. Sjećam se da su moji bili očajni a kad su me nakon nekoliko mjeseci počeli uvjeravati da upišem nešto drugo, nisam htjela ni čuti. Mislila sam samo o izgubljenoj prijateljici. Tada je moja mama nazvala tarot majstoricu koja joj je već jednom bila pomogla i koju je često spominjala čak i imenom. Nisam vjerovala u njenu pomoć ali, iz dana u dan sam se osjećala bolje. Centar Svijetla budućnost i divna žena s kojom sam razgovarala su mi vratili vjeru – u to da je ona na nekom dobrom mjestu, da ja imam još zašto živjeti, a savjetnica mi je čak rekla i neke stvari koje nije mogla doznati ni od moje mame – tako me i nagovorila da dogodine upišem fakultet na koji smo trebale skupa.

Danas znam da nijednu smrt bliske osobe nikada neću zaboraviti, ali da s vremenom može boljeti manje. Znam i da su ljudi u Svijetloj budućnosti s razlogom 24 sata dnevno dostupni – pa i da nam preko njih ponekad naši voljeni, koji više nisu s nama, pošalju najljepše poruke